U igrokazu T. Wildera Naš mali grad jedan od likova postavlja pitanje: «Postoje li ljudi koji proniču život, dok ga žive?» Na to pitanje voditelj igre odgovara: «Ne. Ljudi su zaslijepljeni.» No, nakon kraće stanke, malo razmislivši, reče: «Možda tek sveci i pjesnici.»

Neobično je, ali i znakovito, da se u ovome modernom igrokazu, koji prikazuje običan život u jednome američkom gradiću, postavlja duboko pitanje o pronicanju života i da pisac smatra kako samo dvije skupine ljudi nisu upale u mrtvilo života: sveci i pjesnici. Od pjesnika se doista može mnogo naučiti. Veliki su pjesnici ponirali u dubinu života, uočavajući tu neopisivo divne, ali i užasne pojave.

fra Ivan Ivanda

 Ostatak teksta pročitajte u našem mjesečniku.

Poželi iskorijeniti svoje loše navike, navezanosti, mane. Poseže za radikalnim mjerama (radix, lat. korijen) ne bi li ih se što prije otresao. Ipak, prema prispodobi iz Evanđelja po Mateju nije mudro čupati kukolj kako ne bismo s njim iščupali i pšenicu (Mt 13,29). Sveti su ljudi to imali na umu pa su radije sebe izmještali s kukoljem onamo gdje su ga mogli lakše potisnuti, a pogodovati pšenici. Hraneći pšenicu, a izgladnjujući kukolj djelovali su, rekli bi znanstvenici, u kontroliranim uvjetima. Točnije, na njih je djelovao Bog.

 Davor Bagarić

Ostatak teksta pročitajte u našem mjesečniku.

Fra Mijo Čuić uistinu je jedinstvena pojava u povijesti Duvna, jedan od velikih franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije, najveći graditelj u duvanjskome kraju još tamo od rimskih vremena i jedan od najzaslužnijih u Hercegovini uopće.

K tomu, proživio je teška vremena progona u starojugoslavenskoj kraljevini, a po dolasku komunista dospio u nemilost, kao i bezbrojni drugi svećenici, osuđen „u ime naroda“ najprije na smrtnu kaznu, potom pomilovan na 18 godina zatvora, preživio užasne godine u Kazneno-popravnom domu Zenica. Fra Mijo je klasičan slučaj kako se i u vrlo teškim vremenima može učiniti mnogo, neizmjerno mnogo, pa može poslužiti sadašnjim naraštajima kao odličan primjer čovjeka koji se ne predaje, koji ustraje u zadanome cilju, unatoč svim pa i najtežim poteškoćama. U povodu 50. obljetnice njegove smrti (1959.-2009.) priprema se znanstveni simpozij o njemu, a bit će otkriven i brončani spomenik koji je izradio akad. kipad Ilija Skočibušić.

 fra Robert Jolić

Ostatak teksta pročitajte u našem mjesečniku.

Odgoj djece nepresušna je tema brojnih znanstvenika, stručnjaka i roditelja koji prokušavaju „najnovije“ teoretske spoznaje, s ciljem uočavanja „najboljih“ i najučinkovitijih odgojnih metoda koje bi trebale pružiti optimalne uvjete za razvoj djeteta, uključiti u odgoj svoje djece.

Brojni roditelji gotovo svakodnevno promišljaju jesu li njihove odgojne metode dobre, tj. čine li oni nešto „pogrješno“ u odgoju svoje djece pa se ona ponašaju onako kako to roditelji ne bi očekivali od svojih potomaka. Odgoj se u obitelji događa „nenamjerno“, dijete je dio obitelji u kojoj postoje različiti odnosi, odnos između majke i oca, odnos između braće i sestara, odnos roditelja prema djeci i djece prema roditeljima. Stoga odgoj koji se odvija u obitelji ne možemo promatrati izolirano, tj. ne uvažavajući kompletan „stil“ obiteljskoga funkcioniranja.

 Irma Kovčo Vukadin

Ostatak teksta pročitajte u našem mjesečniku.

 Ivan Kaleb

Ostatak teksta pročitajte u našem mjesečniku.

Zabavna večer u organizaciji Humanitarne zajednice Hrvata Hercegovine u prepunoj dvorani Hrvatskoga kluba Sydney Panchboul upriličena je 24. travnja. Nakon himne "Lijepa naša" nazočne je pozdravio  Jozo Brkić, koji je zahvalio svima koji su došli i na taj način pomogli ovu večer.

Predsjednik Ivan Penava nazočne je upoznao s radom i ciljevima Humanitarne zajednice Hrvata Hercegovine. U bogatome programu, koji je vodio Dragan Bošković, nastupali su guslari, diplari, pjevala se ganga i bećarac a nastupio je i folklorni ansambl "Sydney". Na večeri nisu bili nazočni samo Hercegovci, nego i Hrvati iz svih krajeva Lijepe Naše koji su se jako ugodno osjećali. Za pohvalu je također i nazočnost gostiju i prijatelja ove zajednice koji su došli iz Geelonga, Melbourna, Camberre i Brisbana. Večeri je bio nazočan veći broj mladih, a dobromu raspoloženju pridonio je i HGS "Sto na sat". Ovu zabavnu večer pratila je i snimala CRO National RTV iz Sydneya. Upravni odbor Zajednice vrlo je dobro organizirao večer koja će se pamtiti.

Dragan Bošković

Kažu da je ključ uspjeha u svakome poslu dobra organizacija. Vođena tom (valjda dokazanom) tvrdnjom sjedam za stol naoružana samoljepljivim papirićima u svim mogućim bojama, kalendarom i rasporedom ispitnih rokova. Odlučila sam da na kraju ovoga semestra ništa neću prepustiti slučaju. Napravit ću plan učenja za svaki sljedeći dan i naravno – najstrože ću ga se držati.        

Razmišljam i zaključujem da bi najidealniji dan za početak učenja bio ponedjeljak. Ono, s početkom ću tjedna posve promijeniti svoje (neradničke) navike, primit ću se posla i okrenuti novu stranicu u životu, ili je možda primjerenije reći u skripti (stvarno bi bilo krajnje vrijeme da se maknem s prve stranice koju sam prije nekoliko mjeseci tako nadobudno počela čitati i tako nezainteresirano odložila već nakon prvih nekoliko redaka).

Marijana Radoš

Ostatak teksta pročitajte u našem mjesečniku.

„…Pismenost je osnov i neophodno nužni uvjet za prosvjetu i kakav mu drago napredak. Iz ljubavi za srećniju budućnost našega dragoga naroda molimo svu časnu braću, da se zauzmu iz svih sila za raširenje Hrvatskih seljačkih škola po svim župama u Hercegovini.»

Ostatak teksta pročitajte u našem mjesečniku.

Toliko vremena utrošimo u razmišljanje o odjeći, kombiniranje odjeće, potrage za odjećom, želje za odjećom, procjenjivanje i komentiranje tuđe odjeće pa je red da se upitamo: što je nama odjeća? Pokrivalo i zaštita od vremenskih uvjeta ili mnogo više?

Vrlo su raširena dva nesvjesna stava povezana s odjećom. Prvi: da mogu kupiti odjeću koju želim, moj bi se život promijenio nabolje. Drugi: da mogu stati u odjeću u koju želim, moj bi se život nemjerljivo promijenio. Jer život bi bio znatno drukčiji u manjemu (ili većem) konfekcijskom broju. S naljepnicom na kojoj je zvučno ime proizvođača. To ne bi bio isti ovaj tjeskobni život kao sada. To ne bi bio poliesterski život, širok i ispran, nego svileni, bez nabora, lepršav i prekrasan kao haljina na vitkoj manekenki dok sigurno šeće pistom. Odjeća je mjerilo i obećanje takva života.

Iva Beljan

Ostatak teksta pročitajte u našem mjesečniku.